Standard naš svagdašnji

Rad preispituje Silićevu klasifikaciju funkcionalnih stilova i njihov odnos prema standardnom jeziku. Razmatraju se nazivi koji u toj klasifikaciji koriste, s posebnim osvrtom na “književnoumjetnički funkcionalni stil” “razgovorni stil”. Preispituje raslojavanje suvremenoj hrvatskoj jezičnoj zajednici, to uz pretpostavku (na tragu pitanja “Govore li Hrvati hrvatski? koje je inspirirano podnaslovom Senegalci senegalski?” iz Škiljanova Govora nacije (2002)”) da se, zbog različitih komunikacijskih potreba, ne služe svi govornici svim funkcionalnim stilovima te su većini govornika najpoznatiji svakodnevnoj komunikaciji najbliži razgovorni publicistički stil. U cilju doprinosa rješavanju jezičnih nedoumica standardu njegovim stilovima, kao razlikovanju standarda nestandarda, predlaže shematska redefinicija hrvatskoga standardnog jezika, uključujući njihova preklapanja, suodnose nazive, nestandardnim idiomima. Osuvremenjena shema razlikuje termine “funkcionalni stil”, pripada standardu, “jezik”, označava idiome pripadaju nestandardu, pa uvođenje pojmova “književni jezik” za dva idioma koja jednim svojim dijelom izlaze domene standardnoga jezika. Predložena klasifikacija negira postojanje „književnoumjetničkoga funkcionalnog stila“, već ga, vodeći dosadašnjim kritikama toga stila sastavnoga dijela proširuje služi “podloga” standardnim ostavlja dovoljno prostora sistematizaciju žanrova, podstilova međustilova obrađeni literaturi.